05.06.2006., ponedjeljak

U predvečerje iznenada

Jučerašnja nedjelja započela je oblacima i vremenom koje je moglo služiti samo za sklupčavanje u postelji i dugačak san do podne a završila je vrlo lijepo za jedan manji dio blogosfere. Naime šaroliko društvo net generacije okupilo se u kafiću pod nazivom "Argentina" koji je bio više nego dovoljno velik za još jednu od poznatih kava u organizaciji sisters inc. Plavooka malena i Lonely girl . Vidio sam da je Maja već dala jedan post o kavi pa sad onda ja neću nabrajati tko je sve bio već ću reći da mi je falilo ovako pomalo druženja u zadnje vrijeme...previše sjedim doma ili na poslu, a ako i izlazim van to je uvijek s jednim te istim ljudima za koje imam osjećaj da im već dosađujem pomalo. Odmah nakon kave sam se odlučio da ću sutra morati napisati post pa sam se nakon dolaska sa posla sav iscrpljen sjeo u svoj vrt sa olovkom i papirom kako bih dobio inspiraciju iz prirode..i tako sam filozofirao o Danu Brownu i njegovim knjigama, te znanosti i dokazima za demant istinitosti kršćanstva kako bih na kraju svega toga moj susjed, nadobudni šesnaestogodišnji bubnjar počeo izvoditi jednu od svojih svakodnevnih proba koju imam prilike čuti i više nego dobro ...sva inspiracija bila je izgubljena i postu na papiru je došao kraj Zapravo koga bi uopće i zanimao još jedan post o knjigama Dana Browna kad zadnjih dana u novinama o njemu možete pročitati sve pojedinosti čak i one potpuno nezanimljive. Pa se eto nadam da će moj susjed bubnjar jednom svirati u planetarno popularnom bendu i da će mi darovati kartu u prvom redu pošto sam morao slušati ovakvo bubnjanje na prazno koje i nije neznam kako slušljivo.. Možda bih ja trebao počet svirati gitaru...tako bih susjedima pružio užitak praćenja ritmova dvaju instrumenata što mora da bi bilo puno zanimljivije...anyway previše slobodnog vremena je u mojim rukama pošto nemam brige o fakultetu, ispitima, čak niti posao mi nije neki zahtjevan tako da razmišljam o upisivanju francuskog jezika, jer tko to nebi poželio nakon praćenja serije "La vie devant nous" iliti "Život ispred nas" u kojoj izgovor francuskog izgleda kao pjesma a sam jezik kao very cool jer se glumci njime nadopunjavaju iz rečenice u rečenicu.. Pričao sam o odabiru jezika sa prijateljima koji su tu ideju smatrali bezveznom pošto francuski nebih mogao kasnije nigdje iskoristiti...zanima me mislite li da bih trebao poći za nečim što želim iako bi to kasnije moglo ispast novac bačen u vjetar ili investirati u sebe učenjem nekog jezika koji bih kasnije mogao iskoristiti pošto smo mi tako turistički razvijena država ??

28.05.2006., nedjelja

t3h Street race 402

Na početku samo da se ispričam pošto sam odma poslje starta bloga postao neaktivan...ali da budem iskren čini mi se da ni nemam preveliko zanimanje za blog(pišem ga tu i tamo iz razonode)...moguće je da je to zato što sam vam odma svima(ljudima koje sam upoznao preko blog kava) otkrio koji je moj blog...možda je trebao ostati sakriven jer ovako već pazim što pišem i kako.. No eto danas sam bio na Street race-u 402 u Velikoj Gorici pa ću onda samo podjeliti nekoliko slikica sa vama...nekih autića koji mi se čine da su noviji i nisu sudjelovali na izlaganju 2k5. godine :) Snimio sam djelomično i jedan burnout i start finala kategorije 12 i 13 pa ako je netko baš zainteresiran neka mi komentira tu pa ću mu uplodat preko icq-a/msn-a pa eto nadam se da će uživati ljubitelji automobila.. Pimp my ride style..

11.05.2006., četvrtak

Moving too slow

Volite li stil brzoga života u Zagrebu? Da li ikad razmišljate o tom načinu života kao jedinome kojeg znate?...nema polaganih šetnjica do obližnjeg parka gdje bi se sjeli na klupicu i gledali vrijeme kako prolazi dok se vama nikamo ne žuri...Zamijetili biste mnogo ljudi koji se pokušavaju opustiti u to malo zelenila koje Zagreb nudi...Ono što me je potaknulo na to razmišljanje je moj posjet Botaničkom vrtu u pauzi sa posla... Ugledao sam jednu djevojku u grupici kojima je vodič pokazivao biljke i njhova podrijetla..primjetio sam kako ona sve to doživljava dosadno i jedva čeka da se makne od tamo...no kamo tada? na asvalt Zagreba? U neki obližnji kafić? Svatko ima svoje veselje, pa normalno i ja volim otići na kavu sa frendovima/frendicama...ali još više od toga volim parkove, prirodu, čisti zrak... Hvala Bogu te sam sreće pa kod kuće imam dosta zelenila u kojem mogu uživati...nebih sad želio da ljudi dobiju dojam o meni da sam neki hippy...ali iako provodim dosta vremena u gradu i uz računalo, često volim uživati i u prirodi/sunčanom danu. Zanima me što vi mislite o opuštanju u prirodi i koliko često to radite?Ili vam je možda ipak od parka draži kafić ili neki party?

05.05.2006., petak

Killtoys new toy =)

Nakon dugog i iscrpnog pukušaja sakupljanja kreme za ruke iliti para, kako bih dodao jedno novo računalo u našu kuću..puknulo me je i odlučio sam istrošiti svoju ušteđevinu na nešto drugo Naime računalo za koje sam ja štedio trebalo je imati jako dobru konfiguraciju pošto sam do prije 2 ili 3 tjedna bio ovisan online gamer ...i sve to zahtjevalo je mnogo novaca...da se bolje izrazim to je vreća bez dna. I napokon došao je sestrin rođendan gdje sam upoznao predivne ljudove (moj treći susret sa blogerima) zbog kojih sam se natjerao da online igru zamijenim Blogom, jer Blog ne zauzima toliko puno vremena.I tako nakon 3 tjedna odvikavanja(moram priznati da je bilo teško) uspio sam(kao što i sami vidite).. Kako sam tada imao viška novca u džepu koji me je užasno svrbio odlučio sam ugoditi sebi i kupiti nešto što mi se sviđa u granicama tog novca... Gledao sam mp3 playere...i tako sam po webu prelistao barem pedesetak vrsti koje su dostupne u Hrvatskoj da bi mi na kraju za oko zapeo iPod nano od 2 gigabajta...I tako došao sam u Links dućan (malo reklame ne škodi hehe) gdje moram priznati da imaju odličnu uslugu pa mi je čovjek pomogao i pri izabiru...a pošto nisam želio ispljunuti gotovo 200 kuna više za crnu boju playera uzeo sam bijeli po kojem ionako pamtim sve iPodove.. Moram reći da je stvarčica krasna i mislim da bi si je mnogi ljudi poželjeli, no ipak možda malo i precjenjena.Na cijeni ga najviše drže dimenzije koje su strašno malene, no šta je tu je...ja sam sad zadovoljan i happy pa odlučih ostatak casha posuditi svojoj dragoj sekici koja me tako dobro izreklamirala na svom blogu , da kupi i sebi isti samo sa gigom memorije manje :D Dakle eto ako me sretnete u gradu(za one koji me znaju) i vidite da imam slušalice u ušima nemojte me ni pokušavati dozvati jer ova stvarčica ima bass jačine moje sobne linije..nego radije pokušajte gađajući kamenjem i sl. au revoir,vaš Killtoy <3 Eto podsjetila me moja Amberka da je i ona djelomično zaslužna za ovu sagu o iPodu pa da se i nju spomene, jer da nije bilo nje još bih uvijek imao 1500kn više u džepu razmišljajući što da si kupim pa hvala ti draga Amber

29.04.2006., subota

Ulica bez heroja

Jeste li u mlađim godinama imali društvo u ulici s kojim ste provodili vrijeme po cjele dane? Što se događa sa tim društvom kada odrastete? Moje mišljenje je da malo takvih prijateljstava potraju...Kad gledam po sebi vidim da sam imao ok društvo (nas desetak) i svi smo se međusobno dosta dobro poznavali, igrali nogomet, videoigre i sl. Nakon osnovne škole postali smo stranci koji tek slučajno žive u istoj ulici i jedino što smo izustili u nekih 2-3 godine bilo je "bok" ili dogovori koji ostanu na "Da doći ću do tebe ovaj vikend, ma sigurno..." Prije nekoliko godina dobili smo strašnu vjest kada smo doznali da je jedan vrlo zabavan no pomalo i podcjenjen prijatelj tragično preminuo.. Nakon toga kao da je sve palo u vodu i oni mali kontakti postali su zrak. Neke od njih danas srećem no više nema ni onog "bok" koji nas je barem malo povezivao... Pošto je danas bio tmuran dan a svi moji dogovori za izlazak van su otpali počeo sam razmišljati o tome kako sam sreo frendicu koja je također nekad živjela 3 kuće udaljena od mene a danas me jedva prepoznaje..govori mi koliko sam se promjenio pa se opet dogovaramo za vikend ili onaj iza toga no oboje znamo da lažemo... Kako procjeniti pravo prijateljstvo i još važnije od toga kako ga zadržati? Moram isto tako priznati da sam u zadnjih mjesec dva počeo tražiti novo društvo s kojim bih mogao izlaziti van no pošto nisam znao drugog načina eto blog mi je izgledao jako privlačno..ono nešto malo prijatelja s kojima sam izlazio za vrijeme srednje sad nema vremena ili zalaze u klubove koji me ne zanimaju (čitaj vrstu glazbe). Vrijeme je danas tako tužno a ostati doma bez ikakvog društva na subotu mi dođe još tužnije. No eto sutra idem za S.Brod...utopiti tugu :P heh

26.04.2006., srijeda

My Castle in the sky

Nakon gotovo godinu i pol čekanja na pravo vrijeme, i nakon prisustvovanja na 3 blogerska okupljanja prisilio sam se da se i ja pridružim blogosferi i počnem sa vlastitm žbrljanjem o vlastitom životu. Skužio sam da ovdje ima izvrsnog društva, pa kad već i idem po "Blogerskim kavama" da se više nemoram švercati uz sestru, već da mogu reći da i ja imam svoj kutak za žuti trenutak O html kodu još neznam ništa tako da će uređivanje mog bloga neko vrijeme pričekati...hehe Inače moja draga seka je Pamsweetpea pa se nadam da će ona sad kad ovo pročita i mene izreklamirati na svom blogiću jer će meni to dobro doći. Da malo kažem o sebi..hm pa mogu reći da sam optimistična osoba ili barem tako volim misliti o sebi ..nekima ljudima se to dopadne, nekima ne...pa ipak mislim da su moji prijatelji sličniji meni u pogledu na život pa se zbog toga i dobro slažemo. Ponekad filozofiram bezveze pa ako će netko i čitati nadam se da će mu se svidjeti Pošto mi je ovo prvi post nebih htio previše duljiti pošto trenutno ionako nisam inspiriran za ništa već se samo nadam da će ga barem netko pročitat i poželjet mi sreću.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv